Punomoćna zabrana odlazka
Srieda, 27. studenoga 1991.
Sjednica Kriznoga stožera je bila učinkovita. Glavni rezultat je što smo jednoglasno donieli odluku o zabrani daljnjega odlazka iz Dubrovnika svih osoba, izim onih kojima je nuždna medicinska pomoć, a koja im se ovdje ne može pružiti.
Na sjednici je nazočio i u razpravi vrlo aktivno sudjelovao i Slobodan Lang! Čak je i dizao ruku kod glasovanja!
Langa sam pozvao znajući za njegov stav o nuždnosti ostanka ljudi na svojim ognjištima. Taj svoj stav promiče kad je u pitanju okupirano područje Obćine, pa se to onda tek mora primieniti za ovo ozemlje koje je pod našom kontrolom.
Ne znam je li Lang toga sviestan, ali on je na ovaj način pokazao diametralno suprotan stav od Bernarda Kouchnera. A obojica jednako ističu svoju neutralnost i čisto humanitarnu orientaciju odnosno brigu o ljudima, gradjanima, bez obzira na njihova politička opredjeljenja i druge značajke. Ako se Kouchner vrati, možda bi mu bilo dobro podmetnuti Langa u svrhu objasnitbe ove naše odluke!
Odlazak iz Dubrovnika smo jednostavno morali uzporiti! To je bilo moguće postignuti samo s formalnom zabranom odlazka. Zabrana sigurno ne će zaustaviti odlazak, ali će ga sigurno smanjiti. A to nam je nuždno prije svega. Procienili smo kako bi daljnji množtveni odlazak, koliko god je do sad bio koristan, silno izpraznio Grad, a to bi to moglo iz više razloga postati jako opasno. Jugoslaveni, odnosno Srbi i Crnogorci bi se lakše odlučili za pokušaj ulazka, a ljudi poput Kouchnera ne bi imali dalje koga štititi, pa bi splasnuo njihov interes. Najopasniji je panike i lavina, koji bi se u jednomu trenutku mogla pokrenuti. Nitko ne bi želio ostati posljednji.
Odluku smo donieli jednoglasno. I Vlaho Lečić je s puno entuzijazma za nju dignuo ruku.