Protupredajna ladica
Petak, 22. studenoga 1991.
Predvečer me je Pero nazvao i rekao kako su k njemu stignuli pregovarači i donieli novi priedlog JNA.
-“Samo ti razgovaraj s njima. Nema mi smisla dolaziti,“ odgovorio sam mu imajući na umu naš današnji dogovor.
-“Donieli su novi priedlog JNA. Dodji ga vidjeti, molim te,“ nije se dao Pero.
Ovaj put pregovaračima nisam priredio doček sa sjednicom Kriznoga stožera i Izvršnoga vieća. Nisam to držao nuždnim. Naša diplomatska zaštita sad više nisu samo razmjena poruka i pregovori, nego iznad svega Kouchner. Francuzki ministar ima razloga sad snažnije prieći na našu stranu jer ga je „suprotna strana“ dobro izigrala. Njegov protokol koji bi značio našu predaju, Jugoslaveni su definitivno narušili s ulazkom u Mokošicu, a nakon toga i s napadom na Sustjepan, u kojemu su se dobro opekli.
Ne samo zbog pouzdanja u Kouchnera, danas mi se nije dalo sazivati sastanak Kriznoga stožera i Izvršnoga vieća i iz razloga što sam sjednicu održao jučer. Prošla je u relativnomu miru i harmoniji, ali u neizvjestnoj situaciji ne treba prečesto izazivati sudbinu. Odjednom mi se učinilo boljim izbjegnuti službenu razpravu o onomu što pregovarači donesu sa sobom, prije nego o tomu sam dobro promislim. Opet mienjam taktiku.
-“Jeste li donieli novi ultimatum,” upitao sam veselo i zajedljivo, čim sam ušao u Perov ured.
Pogodio sam s pitanjem.
-“Jesmo. U stvari napredak je u tomu što se JNA slaže o predaji našega oružja preko europskih promatrača, a ne izravno njima,“ odgovorio mi je Čićo pokunjeno pružajući mi neki papir.
Na brzinu sam preletio očima preko još jednoga priedloga naše predaje kojega su u JNA vriedno sastavili i ostavili mjesta za podpise nekoliko osoba sa svake od „suprotnih strana“ te za nekoliko posriednika. Umjesto rieči “predaja“ u naslovu su uporabili rieč “sporazum“, i to je jedini ustupak koji su napravili! Rieč predaja u samom textu toga nevjerojatnoga sporazuma spominje se dapače nekoliko puta.
Jugoslaveni su se sjetili čak i razčlaniti nacionalnu strukturu našega redarstva, kako bi izbacili prekobrojne Hrvate i ubacili natrag Srbe koji su bili otišli i do sad su vjerojatno sa zadovoljstvom pucali po nama!
Svoje povlačenje s područja obćine JNA se nije udostojala niti naslutiti. Sve u svemu mi bismo trebali podpisati predaju, a zatim predati oružje i pustiti JNA neka bez opasnosti udje u Grad i preuzme kontrolu, nakon čega bi sigurno krenuo pretres kuća pod izlikom traženja oružja.
Još jedan dobar papir za ladicu, pomislio sam.
-“Dobro, samo nastavite. Pregovarati, samo pregovarati. To je dobro i koristno. Treba samo nastaviti pregovarati,” rekao sam glasno smiešeći se i dalje, što je izazvalo razvidno iznenadjenje na Čićovu i Gjurovu licu.
Odmah zatim sam izišao, što je kod njih vjerojatno izazvalo još veće čudjenje.
Izbjegnuo sam na taj način njihova pitanja, ali i moguće njihove detaljne opise pregovora i pregovarača. Iznad svega sam želio Pera čim prije ostaviti na samo s njima, jer je bilo jasno kako prije nego sam im se pridružio, nije bio započeo s realizacijom našega dogovora. A glede ultimatuma i predaje, za sad se i onako ništa u svezi s tim ne može dovršiti bez mene. Toga su ipak svi sviestni. Vrieme pak teče. Kouchner je tu, sviet je preko njega sve bolje informiran o ugroženosti Dubrovnika.