Ministarske interpretacije

Ponedjeljak, 18. studenoga 1991.

Dopredsjednik vlade Mate Granić osvježio mi je jutro, kad me je nazvao  i rekao kako je vlada usvojila naš priedlog sporazuma i preko njega i Agotića prosliedila ga Rašeti, koji ga je poslao u Beograd.

Zadovoljan s Granićevim riečima prepričao sam ih Poljaniću, koji je na to odmah nazvao u Zagreb svojega imenjaka Kristu. Kriste mu je odgovorio kako naš sporazum nije bio na sjednici vlade. A Kriste je ministar.

Komu vjerovati? Dopredsjednik Vlade tvrdi kako je naš priedlog usvojila vlada i kako ga je baš on prenio JNA, a ministar u istoj vladi, inače Dubrovčanin, o tomu ništa ne zna!

Nazvao sam Matu Granića ponovno, a on je ostao kod svoje priče. Dapače, ponovio mi je kako je naš priedlog  preko Rašete prosliedjen u Beograd, i dodao kako u Beogradu “ samo što nije prihvaćen”.

Kad bi sporazum na državnoj razini bio podpisan onda bi bili nepotrebiti daljnji kontakti na lokalnoj razini. Ipak Granić mi nije rekao kako trebamo prekinuti daljnje pregovore ovdje na dubrovačkomu području.

Težko je procieniti što se iza svega toga krije. Komu vjerovati? Granićeva inačica za nas je barem puno povoljnija od Kristine. Ovo je vrieme kad je nada jednako vriedna, u stvari vriednija od zbilje. Premda mi u drugomu razgovoru Granić nije bio baš silno uvjerljiv.

Pero i ja se tomu neskladu rieči dva ministra nismo prestali čuditi sve do odlazka u Gruž, na doček talijanskoga broda “San Marco“.
Nastavak