Mikrofonske igre

Subota, 7. prosinca 1991.



Borba s vatrom je trajala dugo i bila je izcrpljujuća, ali i izuzetno uzpješna. Do jutra je vatrena stihija bila u podpunosti svladana. Samo je iz izgorjelih kuća izlazio bieli dim.
Remorker „Borac“ iz Splita se tako, kad je ujutro stignuo, nije trebao boriti s vatrom. Samo se privezao u Gružu. Tu će i ostati za stalno, a posada će prema Splitu odpeljati remorker koji je bio ovdje, ali je oštećen i neuporabljiv.
Svjetlo dana je pokazalo kakova se katastrofa dogodila, ali još više kakovu smo katastrofu izbjegnuli.  Neke su kuće izgorjele do temelja. Ipak  požar se nije proširio na cieli grad, a to je ključno.
Velika većina zgrada je ipak občuvana. Ako zanemarimo kupe na krovovima. One su stradale doista posvuda, ali je njih ipak najlakše promieniti.
Na sami Stradun je palo množtvo granata. Tragovi njihovih udaraca su vidljivi gotovo na svatkomu metru. Samostan Male braće je jako stradao, a i krov Samostana od Sigurate. Jedna je granata pala i u malo samostansko dvorište. Častne sestre su mi rekle kako se to dogodilo malo nakon što sam tuda bio izišao prema Obćini.
Sve će se moći popraviti, jedino se izgubljeni ljudski životi ne mogu naknaditi. S tugom sam saznao kako je medju poginulima i mladi Vlaho Urban, čije roditelje poznajem. Poginuo je u vratima od grada blizu Sponze nastojeći fotografirati barbarsko bombardiranje Straduna.
-“Siguran sam kako je palo više od tisuću granata, rekao mi je Pero Poljanić vrteći glavom zabrinuto, kad smo se susreli izpred crkve svetoga Vlaha.
Složio sam se s njim. Uokolo su ljudi razgrtali šut, kako bi se lakše moglo prolaziti.
Odmah zatim sam otišao u Obćinu održati sjednicu Izvršnoga vieća, koju sam sazvao preko Sriedišta za obavješćivanje.
Dnevni red se sastojao samo od jedne jedine točke - razprave o razaranjima izazvanih jučerašnjim bombardiranjem Grada i nalazka načina kako sanirati posljedice.
Pored članova Izvršnoga vieća na moj poziv su se odzvali  Krešo Milas u ime  Civilne zaštite, Aziz Suljević u ime Policijske uprave, Trifun Rundo, predstavnik Crvenoga križa, Pero Rakidjija ravnatelj Sriedišta za socialni rad, Joško Radica u svojstvu predsjednika povjerenstva za procjenu ratnih šteta.
Nazočan je bio i član Kriznoga stožera Antun Matić, u svojstvu člana skupine za informiranje, a pozvao sam i inženjera Antu Srhoja, voditelja obćinskoga nadzora za izgradnju marine u Gružu. Ante je pouzdan i poduzetan, gradjevne je struke, a sigurno ga u ovoj situaciji izgradnja marine u Gružu baš ni malo ne obterećuje, pa se slobodno i bez grižnje savjesti može posvetiti drugim puno prioritetnijim poslovima.
Tako sam ponovno aktivirao Izvršno vieće. Uobće me nije bilo briga za punomoćnost. Antun Kisić takodjer nije ni pokušao nešto s brojenjem nazočnih članova.
Dogovorili smo se oko zbrinjavanja bezkućnika i načina zaštite Grada od propadanja.
Donieli smo šest vriednih zaključaka. Formulirali smo ih kao jedan zaključak sa  šest točaka, a to će se onda razvrstati u pojedinačne zaključke i poslati na odgovarajuće adrese.

1. Traži se od Zavoda za obnovu Dubrovnika i Sekretarijata za komunalne i stambene poslove sazivanje sastanka svih onih koji bi mogli pomoći u uklanjanju posljedica razaranja.
2. Proglašava se radna obveza u svim javnim i gradjevinskim poduzećima. Nalaže se Sekretarijatu za poslove obrane mobiliziranje jedinice Civilne zaštite i njeno popunjavanje nedostajućim osobljem po osnovi radne obveze.
3. Traži se od poduzeća "Luka" u Dubrovniku, stavljanje na raspolaganje svog raspoloživog drva, koje se može upotrijebiti za sanaciju oštećenih krovova.
4. Nalaže se javnom poduzeću "Čistoća" čišćenje Grada na način, što će površine pomesti, a šut će odvoziti nakon što ga pregledaju stručnjaci Zavoda za zaštitu spomenika kulture i prirode.
Nalaže se stožeru civilne zaštite vidljivo označavanje ulica kroz koje se ne smije prolaziti dok se s oštećenih objekata ne uklone svi dijelovi, koji bi padom mogli ugroziti prolaznike.
Pozivaju se vlasnici zgrada da u suradnji sa stožerom civilne zaštite pristupe sanaciji oštećenih krovova. Preporuča se zidarsko pretresanje u suho, gdje je to moguće, a tamo gdje nedostaje crijep prekrivanje plastičnom folijom ili bitumeniziranom ljepenkom.
5. Pozivaju se svi gradjani čiji su domovi stradali u napadu JNA i u kojima više ne mogu stanovati, da se najhitnije jave općinskom odboru Crvenog križa.
Pozivaju se i svi gradjani, koji žele ponuditi pomoć u smještaju onima koji su ostali bez svojih domova, da to učine preko općinskog odbora Crvenog križa.
6. Traži se od općinskog odbora Crvenog križa organiziranje smještaja i prehrane ugroženih osoba u hotelima ili privatnom smještaju.

Aktivirali smo sve što se dade pokrenuti u cilju sanacije oštećenih objekata, osiguranja mira i reda i zbrinjavanja ugroženoga pučanstva
Ponašali smo se poput ljudi koje je pogodila prirodna nepogoda. Ove zvieri koje nas napadaju na neki način se i ponašaju poput prirodne katastrofe. Udaraju, pa se zatim primirje. Poput potresa. Nakon svakoga potresa treba što je brže moguće popraviti njegove posljedice.
Pri tomu nam sad ne preostaje ništa drugo nego pouzdati se u rieči “seizmologa” Rudolfa, premda je on prekjučer silno pogriešio, kad je prognozirao prestanak trešnje, a dvanaest ura nakon te njegove prognoze došlo je do najgorih razaranja.
Na nečije pogriešne procjene može se reagirati dvojako. Može ih se sliedeći put ignorirati, ali ih se može i prihvatiti, čisto zbog toga što je vjerojatnost katastrofalne pogrieške u procieni dva puta za redom – dosta nizka. Mi smo se u dobroj vjeri i pouzdanju u naše hrvatske ministre – odlučili za ovu drugu mogućnost, vidjevši kako, na sreću, kriva prognoza nije narušila Rudolfov optimizam i optimizam njegovih kolega. Otišli su u Cavtat noseći priedlog onoga sporazuma kojega smo zajedno bili složili. Poput seizmologa koji odlaze bliže sriedištu potresa, kako bi mogli bolje procieniti koliko su vjerojatni sliedeći potresi.
Nakon završetka sjednice Izvršnoga vieća pojavio se Slobodan Lang i pozvao me u Dom sindikata na tribinu, koju je tamo organizirao. Rado sam na to pristao, želeći pomoći Langu, i podržati ga u njegovom entuzijazmu i poduzetnosti.
Premda je bilo izuzetno hladno, a prozori su bili razbijeni, unatoč pogibeljne situacije koja je tu vladala samo dan ranije, u dvorani se okupilo iznenadjujuće puno ljudi.
U cielomu Gradu je nastavljen onaj novi način ponašanja uzpostavljen nakon prestanka granatiranja. To je sindrom koji se manifestira medju ljudima nakon velike prirodne nepogode. U želji za pružanjem pomoći i odklonitbom posljedica katastrofe, ljudima se jednostavno blokira osjećaj opasnosti.
Premda nakon velikoga potresa uviek može usliediti još jači i razorniji! A nas isti zločinci i dalje imaju na ciljniku! Dapače svoju ćud su i danas ponovno pokazali pucajući po utvrdi na Srdju! Ipak vjerojatnost zamjene većine zločinaca ili barem njihovo slanje na odmor - dosta je utemeljenja.
Kad sam vidio koliko se ljudi skupilo u dvorani, začudjeno sam upitao Langa kako ih je uzpio prikupiti, a on mi je odgovorio kako je taj posao za njega sa svojim pozivima obavio Radio Dubrovnik.
Dobro je što radio Dubrovnik prati Langove aktivnosti koje su često za svaku pohvalu. Medjutim, ponašanje ljudi iz te krugovalne postaje prema Izvršnomu vieću i Kriznomu stožeru je krajnje neprofesionalno, nekorektno i štetno za dubrovačko pučanstvo. Ignoriraju se trud i rezultati legalno izabranoga obćinskoga čelničtva, a promiču se volonterske samoizabrane skupine. Pri tomu se gradjane zakida za ključne informacije, jer je u rukama Izvršnoga vieća i Kriznoga stožera, pored legaliteta i objektivno neuzporedivo veća organizacijska i financijska moć od bilo koje volonterske organizacije.
Što je od svega najgore, stvara se razdor u našim redovima. To krajnje nepravedno i štetno ponašanje se na žalost izuzetno jasno manifestiralo i na ovoj tribini.

Lang je otvarajući tribinu izrekao nekoliko jako dobrih misli o ugroženosti pučanstva i nuždnosti  njegove zaštite, te o svojim aktivnostima u svezi pozivanja pomoći Dubrovniku. Zatim je publici predstavio kao svoje goste predstavnika UNICEF-a Staffana de Misturu, stolničkoga župnika don Stanka Lasića, imama Herića i mene.  Pred njim je za cielo vrieme dok je govorio bio uključen mikrofon reportera radio Dubrovnika, spojen na magnetofon na kojemu se okretala vrpca za snimanje.
Zatim je Lang zatražio od publike neka se slobodno obrate njemu i njegovim gostima, naglasivši kako  nije zamislio tribinu kao niz govora, već kao razgovor s gradjanima odnosno izravno odgovaranje gradjanima na njihova pitanja.
Iz publike se javilo nekoliko ljudi s pitanjima koja su sva bila upućena prema meni. Lang ih je zamolio za strpljivost i za javljanje jedan za drugim, a onda mi ih je prepustio.
U tomu trenutku sam primietio kako se mikrofon radio Dubrovnika udaljuje, a magnetofon izključuje!
Zatim je započeo moj razgovor s publikom. Odgovarao sam o zaštiti i obnovi, o zbrinjavanju onih koji su ostali bez domova,  o obskrbi, o procjeni dolazka tekuće vode, obnove elektroobskrbe, mogućnostima odlazka iz Grada i slično.
Iz nekih pitanja po načinu postavljanja i tonu bilo je jasno kako se i u široj javnosti vodi kampanja protiv mene. Prekorio sam se u sebi zbog toga što ne pratim krugoval, a i novine, kakova god njihova distribucija bila, ali sam se u istomu trenutku sam sebi izpričao, jer je za mene osobno praćenje medija jednostavno nemoguće. Čovjek koji radi ovako intenzivno, jednostavno za to nema vriemena. Praćenje medija bi bilo na štetu posla, izim kad bi to umjesto mene obavljao netko drugi. Ili posao ili čitanje novina. Skupina za informiranje i dalje ne radi svoj posao, zaključio sam. Dapače, čini se kako sveukupno samo čini štetu.
Na sva pitanja sam odgovorio s lakoćom i krajnje uvjerljivo. Tu se pokazala prednost rada u uzporedbi s praćenjem  tko je što o komu rekao i s čuvanjem svoje pozicije kroz ulagivanje novinarima.
Dobio sam pouzdan  dojam kako bi dosta ljudi u publici bilo sretno kada ne bih bio u stanju davati sigurne i mjerodavne odgovore na njihova pitanja. Posebice sam to osjećao u samomu početku, a kasnije se ozračje odmrzavalo i moj dialog s publikom bivao je sve bolji i srdačniji.
Nakon što je prošla je ciela ura, Lang je počeo biti nestrpljiv. U jednom trenutku me je odlučio prekinuti.
- “Ovo je moja tribina, a ne razgovor s predsjednikom Izvršnoga vieća. Ovdje su i drugi naši dragi gosti. Predsjednik Izvršnoga vieća je obavio svoju zadaću i sad bismo ga trebali pustiti. On sigurno ima puno posla,” rekao je.
Ustao sam smiešeći se. Rukovao sam se s Langom i s njegovim ostalim gostima, te sišao s podija. Neki od ljudi u dvorani su prosvjedovali jer su se spremali uputiti mi svoja pitanja, a nisu to više bili u mogućnosti.
Dok sam izlazio iz dvorane okrenuo sam se prema podiju i pogledao. Čovjek iz radio Dubrovnika primicao je mikrofon Langu i skupini koja je ostala sjedati za stolom, a magnetofonska vrpca se počela okretati! Ako se onaj dogodjaj od prije dva i pol mjeseca u krugovalnoj postaji, kad sam brzoglasom razgovarao s predsjednikom obćinske skupštine Herceg Novi, može opravdavati s nekakovim nenamjernim propustom, ovo ovdje je bilo čisto i jasno namjerno podmetanje.
Što mi je činiti? Možda bih doista trebao  nešto poduzeti kako bih izbjegao lažiranje prikazivanja mojih aktivnosti. Bez ozbiljne pomoći to ne mogu realizirati, a pomoć u tomu smislu se ne može ni nazrieti.
Ne preostaje mi ništa drugo nego nastaviti na isti način. Raditi na obstanku Grada i ciele obćine u okrilju Hrvatske. Ako to uzpijem, onda sam učinio sve što želim.
Lang je dobro učinio kad me je prekinuo. Stignuo sam u Obćinu točno kad su se ministri vratili iz Cavtata. Donieli su sa sobom podpisani sporazum! Osjetio sam veliko oduševljenje i trenutno potisnuo gorčinu nastalu nakon uočavanja one igre s mikrofonom i magnetofonom.
Signali golubova iz JNA su izgleda doista izkreni. Koliko će izkrena biti provedba sporazuma to je drugo pitanje. Ipak luka Gruž je deblokirana, prekid vatre je naglašen, može se popravljati vodovod i dalekovod. Krcato razloga za sreću i zadovoljstvo.
Nastavak