Konfuzija s protokolima i sporazumima
Utorak, 19. studenoga 1991.
Mate Granić mi je jutros rekao kako po njegovim informacijama naš priedlog sporazuma s JNA u Beogradu samo što nije prihvaćen. To je Graniću javio Rašeta. Sve bi bilo izuzetno dobro kad ne bi bilo onoga “samo što nije”. Granić mi je obećao kako će me ponovno nazvati istoga trenutka kad čuje kako je Sporazum prihvaćen, pa sam njegove rieči prihvatio kao utjehu i nadu.
JNA nastavlja s pokušajima stvaranja razdora u našim redovima, nastojeći prikazati kako se ne bori protiv dubrovačkoga pučanstva nego protiv Ustaša, odnosno kako po jadnim vojnicima JNA s naše strane pucaju Ustaše, inače bi sve bilo idilično.
Jutrošnja korespondencija preko Dubrovnik radia to doista zorno pokazuje.
U 9 i 30 dobili smo poruku, s kojom nesretna JNA prosvjeduje jer je napadamo na području koje je okupirala.
Za Krizni štab Dubrovnik
Oštro protestiramo zbog jake vatre koju trpimo od 9 10 iz rajona Gruž i Babin kuk od minobacača 82 i 60 mm po rajonima naših jedinica u Pobrežju i Staroj Mokošici. Ukoliko ne prestane vatra sa ovih vatrenih položaja biti ćemo prinuđeni da na istu odgovorimo.
Komanda VPS Boka
Odgovorio sam nakon dvadesetak minuta, podpisujući se kao Krizni štab, sukladno svojoj odluci o stvaranju dojma kod JNA kako su njihova nastojanja, glede moje eliminacije, možda uzpjela.
Komandi VPS Boka
Europskoj misiji
Najodlučnije odbijamo navode iz vašeg prosvjeda, jer naše jedinice striktno poštuju prekid vatre i ne otvaraju vatru ni s jednog položaja kojega zauzimaju, u što su se upravo uvjerili francuski ministar i predstavnici UNICEF-a, koji sada obilaze Grad, Lapad i Gruž.
Krizni štab
Naša pregovaračka skupina pojačana s ministrom Kouchnerom upravo je bila odplovila u Cavtat, kad je stignuo još jedan jugoslavenski odgovor u kojem se kao osnovna preprjeka liepomu i skladnomu jugoslavenskom načinu života označivaju Ustaše.
Krizni štab Dubrovnik.
Netačni su navodi iz vašeg odgovora. Vaše ustaške jedinice otvaraju minobacačku vatru sa sjeverne obale Seka i Solitudo. Ovakvim postupkom kršite primirje i drsko provocirate. Tražimo da odmah obustavite vatru.
VPS boka
Malo zatim saznao sam kako su Jugoslaveni u daljnjem nastupu svoje velike dobrote zapalili brodogradilište u Mokošici.
Zajedničku sjednicu Kriznoga stožera i Izvršnoga vieća sazvao sam sinkronizirajući je, već po običaju, s povratkom pregovarača iz Cavtata. Kako ne bismo gubili vrieme čekajući, sastavio sam kratki dnevni red.
Prije prielazka na razpravu o točkama sjednice, izpričavši svoj razgovor s Matom Granićem, pokušao sam započeti razgovor o našoj strategiji obstanka, želeći pri tomu postići maximalno prijateljsko i konstruktivno ozračje. Sloga medju nama je izuzetno vriedna, a njezino ostvarenje je u cielosti u našim rukama, bez obzira na okolnosti.
Nisam uzpio. Jure Burić, Ante Stojan, i Vlaho Lečić su moje prijateljske rieči dočekali posprdno i neprijateljski. Sve njihove primjedbe bile su usmjerene prema mojoj diskreditaciji. Po njihovim medjusobnim pogledima bilo je razvidno kako se podupiru. Pretvarao sam se kako ne primjećujem njihovo ponašanje, prihvaćajući njihove zajedljive i destruktivne primjedbe kao najnormalnije prinose razpravi.
Na površinu sve jače izlazi činjenica kako nemam osobitu podporu. Dapače, razvidno je, kako bi neki željeli na mojemu mjestu vidjeli nekoga drugoga, možda baš nekoga od njih samih. Sama ta činjenica ne bi bila za mene loša, kada bi se moja smjena mogla obaviti tek tako. Na žalost, svatkomu tko bi me zamienio, bez zakonski utemeljenih odgovarajućih odluka, bilo bi još puno teže obavljati moj sadanji posao vodjenja ove kombinacije obćinske uprave.
Do moje smjene bi, sad kad skupština uobće ne radi, moglo doći jedino kroz nekakovu odluku Predsjednika ili Vlade. Ili kad bih pobjegao, a to mi nije ni na kraj pameti. Častno sam radio i častno ću završiti svoj posao. To je ono što moram i hoću učiniti. Moji protivnici neka izvole smisliti način moje eliminacije. Ne mogu im još i pomagati u tomu.
Procienivši kako nas iznenadjujuće negativno ozračje ne će odpeljati daleko u razpravi o strategiji obstanka, a to mi je bila osnovna namiera i tema s kojom sam započeo sjednicu, predložio sam razpravu o nečemu jednostavnijemu: Što poduzeti u smjeru poboljšanja prihvata i razpodjele humanitarne pomoći.
I dalje nastojeći sjednicu držati opuštenom, ukratko sam izpričao svoje izkustvo s “Ilirijom”. Namierno nisam spomenuo epizodu u kojoj je Jure Burić sa svojim družtvom bez grižnje savjesti jeo i pio u salonu, ne pokazujući ni najmanju skrb o humanitarnoj pomoći, koja je ležala dolje u hangaru izpod njega.
Na žalost Jure nije prihvatio moju dobronamiernost, nego se baš on javio, pokušavši pokrenuti još jedan napadaj u mojemu smjeru.
-“Prika, ovakovo stanje je neodrživo. Tu se ne zna ni tko pije ni tko plaća,” rekao je. A samo dvadesetak ura ranije nije ništa učinio, kad je trebao djelovati, nije mi bio došao pomoći, nego se bio negdje prikrio ili je s broda izišao zaobišavši me.
Pogledao sam ga s čudjenjem i osjetio gnjev. Suzdržao sam se i nisam mu uzvratio s opisivanjem njegova neprimjerenoga ponašanja.
Jure razvidno misli kako bi me trebalo smieniti. To je njegovo pravo. Medjutim, trebao bi jednostavno doći k meni i izpričati mi što mu je na srdcu. Ili to javno reći na sjednici. A ne okolišati i podvaljivati. Od mene ne može očekivati kako ću svoju dosadanju ulogu i ponašanje ocieniti lošima, a njegova postignuća velikima. I kad bih u sebi i pronašao toliku dozu samodestrukcije, ne bih to mogao učiniti jednostavno iz razloga što to nije istina.
Dapače Jurino ponašanje je kroz cielo ovo vrieme bilo na granici prihvatljivoga, a od početka agresije pretvorilo se u mizernu skrb o samomu sebi i kroz izražavanje obćenite skrbi o pučanstvu i distanciranje od hrvatskoga vrhovničtva, sve zajedno bez gotovo ikakovih konkretnih aktivnosti.
Žao mi je zbog Jure. Uviek mi je bio dragi prijatelj. Vjerojatno su težke okolnosti kod njega prouzročile promjenu. U tomu se može pronaći opravdanje za njegovo čudno ponašanje. Inače nikad mi nije djelovao kao čovjek koji bi mogao izdati svojega prijatelja. Treba se nadati kako su promjene kod njega privriemene.
Neugodnu situaciju je prekinuo dolazak Čića Obuljena i Gjura Kolića. Dok su zauzimali mjesta za stolom, gledao sam ih s golemim očekivanjem, nastojeći s njihovih lica pročitati nose li dobre ili loše viesti.
-“Dakle, jesu li prihvatili naš priedlog? Jeste li što podpisali,” upitao sam Čića.
-“Podpisali jesmo ali ne naš priedlog,” odgovorio je. Izgledao je kao čovjek koji se nalazi u neprilici.
Kolić je šutio i po svojemu novomu običaju gledao u stol.
-“Dobro, izpričaj nam sve po redu. Slušamo,” rekao sam Ćiću.
-“Nema se tu što puno pričati. Dočekalo nas je i nekoliko europskih promatrača. Prihvaćena je naša karta razgraničenja...“ rekao je i zastao.
-“Izvrstno. To je ono što smo tražili. Samo nastavi,“ rekao sam.
-“To je ono što smo postignuli. Kouchner je preuzeo sve u svoje ruke. Svojom rukom je napisao priedlog sporazuma na francuzkomu jeziku, a zatim ga je sam podpisao i dao ga podpisati nama i predstavnicima JNA. Što smo mogli? Podpisali smo ga. Nije to ništa osobito, ali je situacija bila takova. Uzmi ili ostavi. Kouchnerov protokol omogućuje nastavak primirja i to je bitno,” izpričao je Čićo. Izgledao je nekako izgubljeno.
-“Dakle niste podpisali naš priedlog,“ upitao sam.
-“Dobro, a što ste točno to podpisali,” upao je Ante Stojan, prije nego mi je Čićo stignuo odgovoriti.
Čićo se počeo meškoljiti prije nego je nastavio govoriti. Izvadio je iz žepa komad papira.
-“Sve je na francuzkom. Uzpostavlja se primirje do konačnoga riešenja. Piše kako će se Dubrovnik demilitarizirati. Vojni elementi trebaju napustiti Dubrovnik. Kontrolu sadanjeg razgraničenja obavljat će europski promatrači. I to je uglavnom to. Protokol je vidite posve kratak,” rekao je pokazujući nam nešto napisano rukopisom na pola stranice.
Ne samo po njegovim riečima nego i po cielomu njegovu izrazu lica i ponašanju bilo je jasno kako je to što je podpisao za nas jako nepovoljno.
Pogledao sam oko sebe. Nije bilo nikakovih negativnih reakcija, a radilo se praktički o podpisu predaje. Demilitarizacija Dubrovnika znači uključivanje Dubrovnika u neutralnu zonu, koja bi onda u cielosti ostala na milost i nemilost snaga JNA, koje bi mogle, prekršivši sporazum, jednostavno ući u Dubrovnik, kao što su ušli u Cavtat.
Zavladala je tišina. Oči su se po malo okrenule prema meni.
Ovo nisam podpisao ja. Uviek mogu reći kako Čićo nije imao mandat za ovo podpisati.
Neka samo traje primirje. Možda se i ovo pokaže kao dobar manevar. Kouchner je majstor. Treba ga pustiti neka radi i uzkočiti onda kad se za to ukaže prigoda. Sad treba izbjeći razpravu i donošenje odluke, koja bi, s obzirom na razpoloženje, mogla službeno potvrditi to što je Čićo podpisao. A tako nešto moglo bi imati katastrofalne posljedice. Taj francuzki protokol treba uporabiti točno toliko, koliko nama odgovara, pomislio sam.
-“Čićo nam je opisao što se dogodilo. Držim kako bismo trebali o svemu dobro razmisliti prije nego što reagiramo. I treba s ovim upoznati naše vrhovničtvo. Pero, molim te prosliedi ovo u Zagreb. Kouchner je tu, primirje traje, na ultimatume smo naviknuli, zar ne” rekao sam.
Moje rieči dočekao je žamor odobravanja.
-“Ovo što su naši pregovarači donieli i što su podpisali zahtieva ozbiljnu razčlanbu. Treba to u miru proučiti. Ovo pitanje ima vrhunski prioritet. Osobno nisam u stanju koncentrirati se na druge točke ove sjednice dok dobro ne promislim o ovomu što je naša pregovaračka skupina podpisala. Treba smisliti kako reagirati. Predati se ne ćemo. Ali treba postupiti maximalno pametno i lukavo. Ako ništa drugo, još smo dobili na vriemenu. Uviek možemo osporiti Čićov podpis i reći kako ga nismo ovlastili za ovako nešto. Ovo nije naš priedlog. Molim vas svi promislite o ovomu, pa ćemo se naći opet i razpraviti što nam je činiti. Predlažem prekid sjednice i nastavak sutra. Zahvaljujem vam se i zatvaram sjednicu,” rekao sam uporabivši trenutak.
Moje rieči dočekalo je razvidno čudjenje, ali nitko nije prosvjedovao.
Odahnuo sam. Ustali smo i otišli svatko na svoju stranu.
Kouchner mi je pomognuo još jednom. Ovaj put osobno. Moram doista ozbiljno promisliti o svemu. I o svojim suradnicima. I o svojemu daljnjemu ponašanju. I o ovomu komadu papira, koji je napisan baš u Kouchnerovu stilu. Bez ikakovog osjećaja za političke i nacionalne interese, ali s puno osjećaja za čovjeka pojedinca, kojega treba spasiti od pogibelji. To zasigurno treba cieniti. I uporabiti.
Dobro je što Kouchner nije došao i donio mi ovaj papir na podpis. Možda je to jednostavno zaboravio učiniti, a možda je svega sviestan i namierno nije na kraju svojega priedloga predvidio kao podpisnika najmjerodavniju osobu naše obćine . Gotovo bih se kladio u njegovu namieru. To je čovjek kojemu se ne mogu lako dogoditi previdi.
Dugo sam i pozorno proučavao Kouchnerov protokol. Zaključio sam kako je Čićo doista podpisao predaju.
Prekinula me je viest kako su se borbe Jugoslavena protiv Ustaša nastavile s ulazkom JNA u Novu Mokošicu. Jugoslavenski vojnici su izgleda, kako nam je javio jedan gradjanin koji se nije htio predstaviti, pri tomu vikali kako su oni antifašisti i kako su došli, zajedno s gradjanima Mokošice, boriti se protiv fašizma!
Razžalostio sam se, premda je pad Mokošice više nego očekivan. Tu već neko vrieme praktički nema nikakove obrane. A onda mi je kroz glavu prošla utješna misao.
S ovim potezom JNA je napravila razvidnu pogriešku. Prekršila je ono što su njezini predstavnici podpisali zajedno s Kouchnerom i Obuljenom! Sad će se to trebati razpetljavati, a mi u medjuvriemenu nemamo nikakovu obvezu pridržavati se podpisanoga.
Pokazuje se kako je izbor Čića Obuljena u pregovarački tim u ovomu slučaju bio izvrstan potez. Ja bih nesumnjivo bio odbio podpisati Kouchnerov protokol. Čićo ga je podpisao, dobili smo na vriemenu, a ništa se nije dogodilo i sad nemamo nikakovih obveza. JNA je nama ovdje, s ulazkom u Mokošicu, priteknula u pomoć! Mokošićani se naravno ne bi složili s ovim zaključkom, ali realnost je ponekad krajnje okrutna.
Kouchnerova nazočnost pokazuje se doista izuzetno vriednom. Stvorena je, cjelokupno gledajući, neobična i za nas dobitna kombinacija Kouchnerova čisto humanitarnoga i apolitičnoga pristupa, nedovoljne promišljenosti i nesinkroniziranosti u vodstvu JNA i slabašnosti dubrovačke pregovaračke skupine.
Ta čudna mješavina u ovomu trenutku, s obzirom na našu doista gotovo bezznačajnu vojnu snagu, nesumnjivo je za nas puno bolja od čvrste i bezkompromisne vojne konfrontacije. Ne samo za pučanstvo, jer se održava kakovo takovo primirje i manje se gine, nego prije svega za obstanak Hrvatske na ovomu području. Svaki dan nam je dobitak.
Na državnoj razini se nesumnjivo radi i pregovara. Odlazak JNA iz Hrvatske je u tim pregovorima u biti sporan jedino glede dinamike, odnosno vriemenskih rokova. U to bi trebalo biti uklopljeno i dubrovačko područje. Samo, do tad moramo izdržati.
Ako JNA okupira Dubrovnik, onda će ga Hrvatska težko dobiti natrag. Zbog toga je izuzetno bitno na državnoj razini u pregovore uklopiti odlazak JNA s dubrovačkoga područja, ali je u isto vrieme nuždno konačne dogovore ovdje u Dubrovniku dočekati pod hrvatskim barjakom. Ako se vrati zviezda petokraka, Jugoslaveni će težko prepustiti Dubrovnik, pa ma kakov dogovor bio podpisan.
U Cavtatu je nešto podpisano, supodpisnik je francuzki ministar, primirje je kako tako učvršćeno, JNA je prekršila ono što je podpisala i oslobodila nas možebitne nuždnosti ukazivanja kako podpisnik s naše strane nije bio auktoriziran. A vrieme prolazi.
Treba odati priznaje Kouchneru. Saznavši za ulazak JNA u Mokošicu, odlučio je otići tamo. Dogovorio je nešto u svezi zadržavanja vojnika JNA izvan naselja, uz povlačenje naših snaga. Slaba je nada u uzpjeh toga njegovog dogovora. Ali njegove aktivnosti nesporno koče napredak JNA, koja postaje sve nervoznija. Dokaz tomu su i večerašnje poruke.
U prvoj poruki Jugoslaveni pokušavaju prikriti svoje kršenje Kouchnerova protokola ukazivanjem na opasnost od naših svjetioničara!
Krizni štab Dubrovnik
Evropska zajednica
Sastavljeno 19.11.91. u 18 časova
Danas u 14 26 sati na poziciji južno od otoka Olipe u Mljetskom kanalu gađan je raketom sa otoka granični brod JRM. Moglo je doći do težih posljedica. Sa svjetionika sv. Andrija gađan je havarirani brod umesto da mu se pruži pomoć što je dužnost svih svetioničara na svetu.
Upozoravamo da ćemo zbog ovih napada izabrati objekte na obali i otocima, koje ćemo uništiti. Do sada ste u više navrata grubo kršili primirje i na kopnu i na moru što ubuduće neće ostati neuzvraćeno.
VPS Boka
U drugoj poruki ultimativno zahtievaju povlačenja naših snaga iz Mokošice do sutra!
Za Krizni štab Dubrovnik
Komadna II operativne grupe
U vezi današnjeg dogovora da se vaše snage povuku iz Mokošice, moramo vas obavestiti da se te snage mogu povući samo ukoliko prethodno predaju oružje. U tom slučaju garantuje se bezbedan odlazak u Dubrovnik. Predaja oružja bila bi izvršena u 10 00 časova 20.11.1991 uz prisustvo predstavnika evropske zajednice. Čekamo vaš odgovor do 20.11.1991 u 8 00 časova.
Za operativnu grupu
Potpukovnik Svičević
A mi tamo više nemamo nikakovih snaga. Barem po Marinovićevim riečima. Premda se do sad pokazalo kako on znade reći kako se povukao, a u stvari to nije učinio. To je neko njemu svojstveno izbjegavanje loše sudbine. Izbjegavanje uroka.
Kouchner je nesumnjivo izvanredno pametan, hrabar i poduzetan. Ipak on ne zna što to znači biti ovako životno ugrožen. Tu smo u velikoj prednosti. Pritjeran pred zid, čovjek se sjeti riešenja kojih se u drugim okolnostima ne bi nikad mogao sjetiti. Ladica je jedno od takovih riešenja. Ovo što je Čićo podpisao je zrelo za ladicu i za sad neka tamo ostane.
Sutra bi trebao doploviti francuzki brod bolnica. I to iz sastava francuzke ratne mornarice. Razlog za dobivanje još jednoga dana. Ili još nekoliko dana.
Sve u svemu ovo je krajnje konfuzna situacija. Hrvatska vlada na državnoj razini s vrhom JNA dogovara prihvaćanje sporazuma, kojega smo složili mi u Dubrovniku, a francuzki ministar u isto vrieme u Cavtatu sastavlja i podpisuje protokol, koji znači našu predaju. Taj protokol, odnosno našu predaju, zajedno s predstavnikom JNA podpisuje dubrovački predstavnik koji za to nije mjerodavan. JNA odmah zatim krši protokol, koji je podpisala i ulazi u Mokošicu! Na taj način stvara konfuziju, koja odgovara „suprotnoj strani“ odnosno nama! Odnosno meni!