Jastrebi, golubi i blesavi dopisi
Utorak, 3. prosinca 1991.
Postojanje dvaju struja na toj „suprotnoj strani“ čini se doista sve vjerojatnijim i točnijim.
Jastrebi su jučer pucali po Kantafigu, dovezli su s nekoliko desetaka vojnih teretnjaka još puno vojnika i izkrcali su ih po cesti izmedju Mokošice i Zatona. Uz prateće explozije su nešto radili na području od Orsule do Dubca. Na naš prosvjed, danas su odgovorili uobičajeno dvolično i bezobrazno. Uz izražavanje skrbi za ugodnu predaju našeg naoružanja!
Krizni štab Dubrovnik
Odgovor na vaš radiogram od 2.12.91.
U svim navedenim slučajevima naše jedinice nisu izvodile borbene radnje, te nije bilo nikakvog razloga da vaše snage otvaraju vatru. Na pravcu Mokošica Brsečine koji kontrolišu naše jedinice odvija se normalan dvojni saobraćaj snadbevanja jedinica i stanovništva. I u ovom rejonu nema nikakvih borbenih dejstava. Zahtevamo da se ne oglašavate sa ovakvim pisanjem koji može samo vama naneti štetu. Prema Orsuli smo raščišćivali radi pripreme mesta za vašu predaju oružja.
VPS Boka
Danas su izprobali novo lukavstvo. Njihov ratni brod je pokušao ući u Gruž zajedno s brodom “Rodos“ koji je doplovljivao s humanitarnom pomoći! Barem su tako zaključili naši vojnici, pa su s nekoliko upozoravajućih pucnjeva prekinuli entuzijazam zapoviednika i posade jugoslavenskoga ratnoga broda.
Možda to nisu trebali učiniti, nego su ga trebali pustiti u luku, a onda brod zarobiti. Ipak ovako je puno bolje. Zarobljavanje broda bi jastrebovima dalo izpriku za nove napade. Uostalom umjesto upozoravajućih rafala, naši vojnici su lako mogli pogoditi brod, ali to nisu učinili sviestni nuždnosti ne davanja povoda neprijatelju za napad.
Ipak JNA je i u ovomu dogodjaju našla razloga za dokazivanje kako je naše snage ugrožavaju i poslala prosvjed.
Danas u 16 00 sa brda Petka otvorena je vatra na naš patrolni brod koji je pratio brod Rodos sa humanitarnom pomoći za Dubrovnik. U 16 25 iz rejona Gruž i Sustjepan bez ikakvog povoda otvorena je minobacačka vatra i vatra iz streljačkog naoružanja po našim jedinicama iznad Mokošice. To još jednom potvrđuje vaše opredelenje da narušite prekid vatre pa zadržavamo pravo da na takve provokacije odgovorimo adekvatnom vatrom.
VPS Boka
Srećom i golubovi u JNA su nastavili s aktivnostima.
Opet se danas pojavio Marin Gozze.
-“U ovoj skupini koja me šalje i dalje bi željeli razgovarati baš s vama, ali su spremni i na druga riešenja,“ rekao je odmah.
-“Drago mi je to čuti, ali imao sam drugi dojam. Taj Zdravković se nije pojavio u Cavtatu. Mislio sam kako su odustali.
-“Ma ne. Došlo je bilo do nekoga nesporazuma i Zdravković je jednostavno zakasnio na pregovore u Cavtat. Situacija se inače nije promienila. Dapače sad vam mogu prenieti i neke njihove konkretne priedloge.“
-“Gorim od želje čuti što to predlažu,“ rekao sam mu.
-“Spremni su u prvoj fazi povući rezerviste ili ih zamieniti, pustiti sve zarobljenike u Dubrovnik, omogućiti našim vojnicima odlazak bez pregleda i uz simboličnu predaju oružja...“
-“Pa to nije neki osobiti napredak. Takove stvari su i do sad tražili. To je licumjerno. Pustit će zarobljenike, kako bi onda zarobili ponovno i njih i nas ovdje.“ prekinuo sam ga.
-„Pustite me neka završim. To nije sve. Najvažnije je što se oni onda obvezuju na povlačenje iz ciele obćine. Sve do Debeloga briega!“
Srce mi je na to zaigralo. Ovo je doista ozbiljna promjena
-“Istina je kako do sad nisu explicitno spominjali svoj odlazak iz ciele obćine. Sad to spominju. Ali kako im vjerovati. Koliko shvaćam oni traže odlazak naše vojske, doduše uz simboličnu predaju oružja. Ako ostanemo bez obrane oni bi nas mogli prievariti i umjesto odlazka jednostavno ući u Dubrovnik. S obzirom na dosadanje izkustvo to bi se dapače moglo očekivati s velikom vjerojatnošću,“ rekao sam.
-“Svi detalji bi se tek trebali dogovoriti. Koliko sam mogao shvatiti, njihova izkrena želja je otići čim prije. Naglašivali su posebice kao bi bili zadovoljni sa simboličkom predajom oružja,“ trudio se objasniti Gozze.
-“Znači li to kako bi bili zadovoljni i sa simboličkim odlazkom naših snaga?“
-“Nisu o tomu govorili, ali ako ne bi bilo kontrole, a to su naglašivali, onda bi se i tu moglo govoriti o simbolici“, odgovorio mi je Gozze nakon kratkoga oklievanja. Razvidno mu je trebalo malo vriemena za prisjetiti se i razčlaniti ono što je čuo od častnika JNA.
-“Kad dobro promislim, ovo što ste donieli sa sobom može imati golemu vriednost. S naše strane se traži simbolika, a s njihove strane bi došlo do zbiljnoga povlačenja s područja ciele obćine! Je li tako?“
-„Tako nekako,“ odgovorio mi je Gozze, možda tek u tomu trenutku postavši poput mene sviestan kako je priedlog koji je donio sa sobom u stvari još puno bolji nego je mislio.
-“Trebamo brzo djelovati. Vratite se u Zaton i recite im neka netko od njih odmah večeras nazove Hrvoja Kačića, a ja ću ga odmah nazvati i prenieti mu ove njihove priedloge,“ rekao sam Gozzeu.
Razstali smo se iznimno dobro razpoloženi.
Odmah zatim sam bez problema s brzoglasom dobio Kačića.
Naša komunikacija je tekla na isti način kao i predhodni put. U dalekopisu sam mu objasnio u kakovim granicama bi se pregovori trebali odvijati.
Njihov prvi prijedlog:
1. Povlačenje ili zamjena rezervista.
2 Puštanje zarobljenika u Dubrovnik.
3. Mogućnost odlaska pripadnika hrvatskih oružanih snaga bez pregleda.
4. Simbolična predaja oružja i povlačenje na granice općine. Dakle oslobodili bi sve od Debelog Brijega do Stona. Simbolična znači da ih nije briga koliko je predano nego samo da je predano.
Mislim da bi pristali:
1. Povlačenje rezervista.
2. Puštanje zarobljenika u Dubrovnik.
3. Hrvatske oružane snage samo simbolično odlaze.
4. Oružje se ne predaje nego se simbolično povlači iz Dubrovnika, a oni se povlače kompletno s područja opčine.
Srdačan pozdrav
Stvari preko Gozzea se objektivno odvijaju daleko bolje od najboljih očekivanja. Samo to treba pametno dogovoriti. Ta struja, koja je Gozzea pronašla kao teklića, čini se sve uvjerljivijom.
Pronašli su inteligentnoga teklića. Pokušali su sve dogovoriti sa mnom, procjenjujući kako bi moj pristanak na odredjeni dogovor, s obzirom na moju poziciju, bio za njih najbolje jamstvo. Dogovor na bilo kojoj drugoj razini jednostavno im se s pravom učinio nesigurnijim.
Nisu uztrajali na mojemu dolazku u Rieku dubrovačku, što je znak kako mi nisu željeli podvaliti.
Što je daleko iznad svega ostaloga, zamienili bi svoj zbiljni odlazak za simbolični odlazak naših snaga i simboličnu predaju oružja! Bez ikakovih drugih uvjeta!
Jedino se simbolika ne smije iznositi u javnost.
U tomu je najveći problem. Njihova javnost ne smije znati za simboliku, ali u tomu slučaju treba misliti i na našu javnost. Trebali bismo na neki način provesti lažnu predaju, a zatim maximalno prikriveni pričekati odlazak JNA.
To se onda najbolje i najlakše, nakon preciznoga dogovora, mora provesti jako brzo. Možda kroz jedan dan, ili još bolje kroz jednu noć.
Neka nakon toga tamo po Crnoj Gori, Bosni i Hercegovini i Srbiji JNA slavi svoj uzpjeh. A mi ćemo u isto vrieme ovdje slaviti svoju slobodu i pri tomu ne moramo spominjati oružje. Našim ljudima će to biti i te kako dostatno.
A naši vojnici i oružje će biti tu za svaki slučaj. I još ćemo se moći pojačati koliko god budemo htjeli!
Svi ministri, filozofi, pisci, konvoji, trgovine ljudima uz humanitarni koridor i slične stvari postali bi u trenutku samo uzpomene. Treba nam pameti. I sreće.
A do tad nam na razpolaganju stoje ova provizorna riešenja, koja nas kako tako održavaju na životu.
Pored svega moramo se nositi i nedovoljnim razumievanjem, koje se svako nekoliko pojavi u novom obliku.
Jučer je tako u Krizni stožer stignula poruka napisana u Zagrebu prije tri dana.
Ministarstvo informiranja Zagreb (29. studenoga 91.)
Poštovani
Molimo vas da nam hitno pošaljete podatke:
1. O eventualnom uspostavljanju ilegalnih vlasti na okupiranim područjima – gradovima i naseljima.
2. O tome da li se uništavaju katastarski podaci, birački spiskovi i matične knjige rođenih.
3. O tome da li dolazi do doseljavanja neautohtonog stanovništva na okupiranom području i odakle su doseljeni (koja Republika)
Molimo da podaci budu pouzdani, dokumentirani i dostupni provjeri, te da ih pošaljete u najkraćem roku.
Sa štovanjem
Pomoćnik ministra
Milovan Baletić
Agilni pomoćnik ministra informiranja od nas jadnih oštro zahtieva precizne informacije, koje su dostupne provjeri!
Kakove koristi ima odgovoriti mu kako mi koji smo još slobodni, po čistoj logici stvari ne možemo pristupiti okupiranim područjima Obćine, pa stoga ne možemo znati detalje o tamo uzpostavljenim ilegalnim vlastima, a još nam je teže znati ima li tamo doseljavanja.
Osim toga, takodjer po čistoj logici, negdje se može doseliti samo neautohtono pučanstvo. Autohtono pučanstvo se samo može izseliti i možebitno vraćati na svoja ognjišta.
Uza sve to trebali bismo naći snage i sriedstava i provesti medju doseljenicima svojevrstni popis pučanstva, kako bismo precizno saznali odakle su odnosno iz koje jugoslavenske republike došljaci stignuli. Auktor vjerojatno nije mislio na države poput Republike Italije ili Republike Francuzke.
Državna administracija bi već doista trebala postati osjetljivija na situaciju u kojoj se nalaze napadnuti hrvatski krajevi i ne slati uokolo ovakova obćenita i čudna, za naše okolnosti blesava pisma.
Ili neka ih nastave slati. Služe kao osvježenje.