Brodske igre
Ponedjeljak, 30. prosinca 1991.
Ujutro me sukladno dogovoru nazvao Hrvoje Šarinić.
„Možete pustiti brod u Italiju. Sve smo dogovorili. Na sve su pristali. Hrvatska dalekovidnica će biti koproducent i naravno, bit će zbog toga na najavnoj i odjavnoj špici. Francuzi će snositi sve troškove. Domljan će govoriti na početku,“ rekao mi je odmah.
U glasu mu se osjećalo veliko zadovoljstvo.
„Krasno. Samo postoji jedan problem...“
„Kakov problem. O čemu se radi,“ upao mi je nestrpljivo u rieč predstojnik predsjednikova ureda.
„JNA je noćas zabranila uplovljivanje i izplovljivanje brodova iz Gružke luke. To je do sad, što se tiče Liburnije, bilo čak i dobro, jer Francuzima možemo slobodno reći kako je za kašnjenje broda kriva JNA, ali sad to moramo riešiti,“ objasnio sam mu.
„Čekajte. Onda nismo trebali Liburniju sinoć zaustavljati. Je li tako,“ upitao me je Šarinić.
„Tako nekako. Ali ja sam optimist. Bolje je što smo je zadržali, ako ste vi s pomoću toga uzpjeli još nešto postići u našu korist.
„Postignuo sam, postignuo sam puno, ali sad svakako trebamo poslati brod. Što predlažete,“ upitao me s malenom zebnjom u glasu.
„Stvar je u biti dosta jednostavna. Ja mogu odmah poslati prosvjed i zamolbu za puštanje broda. Koliko sam samo puta do sada slao prosvjede i odgovarao na njih. To mi je postala rutina. Ako ne uzpiem, mogu vas nazvati, a vi možete nazvati Kouchnera i pokušati to riešiti preko njega. Vriemena još imamo,“ odgovorio sam mu.
„Slažem se s vama. Učinimo tako. Nema panike. Oni to moraju dopustiti. Ako ne dopuste onda će tek svietu pokazati kakovi su. Ne moramo se uzrujavati. Kako god izpadne mi smo na dobitku,“ rekao je na to Šarinić. Glas mu je opet zvučio razpoloženo i optimistički
Brzo sam sastavio text prosvjeda i čak ga neuobičajeno opremio sa zaglavljem, kako bi ostala u pismohrani što bolja dokumentacija, ako kasnije dodje do nuždnosti tumačenja tko je bio u pravu. Uporabio sam prigodu i uz zahtjev za izplovljivanje Liburnije dodao i zahtjeve za odlazak teretnoga broda Jezero i dolazak Ilirije.
Republika Hrvatska
Skupština općine Dubrovnik
Krizni štab
Radiogram
Dubrovnik 30. prosinca 1991. 9,30 sati
VPS Boka
Prema obavijesti naše Lučke kapetanije noćas je Vaš potpukovnik Janković telefonski javio o zabrani isplovljenja broda "Liburnija", koji je trebao isploviti u 8 sati za Bari i broda "Jezero" prema Lovištu i Korčuli, te uplovljavanje broda "Ilirija" u 16 sati. Brod "Liburnija" kojem ste zabranili izlazak iz luke Gruž treba isploviti za Bari gdje ga čekaju izvođači i gosti za novogodišnji koncert mira u Dubrovniku.
Upozoravamo da će daljnje produženje zabrane ugroziti održavanje koncerta i imati posljedice na međunarodnom planu.
Brod "Ilirija" plovi na redovitoj pruzi Rijeka-Dubrovnik, a brod "Jezero" treba napustiti Dubrovnik budući je prazan.
Prema Sporazumu potpisanom u Cavtatu 7.12.1991. u točki 3. je specificirano slobodno uplovljavanje i isplovljivanje iz luke Gruž, pa je ovo kršenje tog sporazuma.
Molimo da hitno skinete zabranu i time poštujete odredbe Sporazuma.
Predsjednik
mr. Željko Šikić dipl. ing.
Zatim sam održao kratku sjednicu Kriznoga stožera, na kojoj smo, sukladno republičkoj uredbi, dogovorili proceduru podjele plaća iz republičkoga proračuna onima koji nisu mogli raditi,.
Za vrieme sjednice sam stalno pogledavao prema vratima viećnice u očekivanju viesti o dolazku odgovora. Zaključio sam sjednicu, ure su prolazile, a odgovor nije stizao.
Točno kad sam namieravao nazvati Šarinića i reći mu neka on pokuša intervenirati preko Kouchnera, pristanak JNA je ipak stignuo.
Poruka za Krizni štab Dubrovnik od VPS Boka
Veza vaš protest od 30.12. u 9 30
Zabrana plovidbe tri spomenuta broda Jezero, Liburnija i Ilirija je usledila kako je i ranije objašnjeno zbog tehničkih razloga i upozorenja da se plovljenje brodova planira normalno i u skladu s našim tehničkim mogućnostima.
Član 3 sporazuma od 7.12.91 precizira uvođenje pruga iz Gruža za Mokošicu, Zaton, Cavtat i Mljet. Pored toga je utvrđeno da će se naknadno dozvoliti plovljenje drugih brodova prema dogovoru da dnevno može ploviti još 3 broda, što je ukupno 6 brodova. Prema tome mi ne kršimo sporazum.
Naprotiv, vi kršite sporazum smetajući nam kontrolu brodova, te vam iznosimo najvažniji slučaj od 27.12.91., kada je predstavnik Kriznog štaba sprečio našeg predstavnika da pregleda prtljagu putnika koji su doputovali sa MB Ilirija iz Rijeke.
Ovaj postupak vašeg predstavnika nije primer dobre saradnje utvrđene sporazumom.
Postupak na Iliriji nije jedini jer je toga bilo i ranije.
Dana 29.12.91 otvorena je vatra iz vatrenog položaja na Lokrumu iz topa 20 mm prema Dupcu u 21 i 52.
Iz rejona Sustjepan je otvorena mitraljeska vatra prema Mokošici u 22 10, a pored tog vršite pokrete vaših snaga istočno od starog grada.
Da li su ovo postupci u cilju mira ili suprotno?
Upozoravamo vas na korektnost i obostrano poštovanje, jer otežavanje situacije ne dovodi u zavidan položaj. Kao znak dobre volje dozvoljavamo isplovljenje MB Liburnija.
Ubuduće molimo da u najavama unesete i cilj vožnje broda, tj što prevozi, kako bi mogli odrediti prioritet nad brodom.
Komanda VPS Boka
U VPS Boka su se razvidno dosjetili ovaj slučaj uporabiti za pokazivanje svoje velikodušnosti i kritiziranje. Čak sam iz odgovora saznao nešto o čemu me s naše strane nije nitko bio izviestio. Netko od naših je spriečio nekoga od njihovih marljivijih kontrolora tereta u obavljanju njegove dužnosti, pa se ovaj potužio.
Zbiljnost je, glede te dogovorene kontrole, inače doista onakova kakovu se moglo predvidjeti. Kontrolori sa strane JNA obavljaju tu svoju dužnost u strahu i praktički samo formalno. Nekomu od naših vjerojatno ni to nije bilo dostatno, pa je reagirao nervozno. Ili je netko od njihovih svoju dužnost shvatio preozbiljno, pa je intervencija zbiljno bila nuždna. Nema mi potrebe to izpitivati. Možda o tomu saznam onako uz put. Zasigurno u JNA su se sjetili uporabiti prigodu kako bi sebe prikazali u ulozi žrtve, koju eto ugrožavaju naši napadi s Lokruma i iz Sustjepana.
Odlučio sam spustiti ton i odmah ponoviti zamolbu za omogućivanje dolazka Ilirije.
Republika Hrvatska
Skupština općine Dubrovnik
Krizni štab
Radiogram
Dubrovnik 30. prosinca 1991. 16,30 sati
VPS Boka
Primili smo vašu obavijest, te se nadamo da će brod "Liburnija" koji je isplovio za Bari uspjeti na vrijeme obaviti svoj mirotvorni zadatak.
Međutim, brod "Ilirija" s puno žena i djece koji putuju za Dubrovnik, još se nalazi u Korčuli. Budući da je taj brod trebao upravo stići u Dubrovnik, s tim se narušava redovita opskrba i mogućnost putovanja, što je u zadnje vrijeme bilo zadovoljavajuće uspostavljeno.
Molimo da što prije skinete zabranu uplovljavanja broda "Ilirija" kako bi se čim prije uspostavili odnosi precizirani Sporazumom, a koji su se uz neznatne iznimke do sad poštivali.
Predsjednik
mr. Željko Šikić dipl. ing.
Umjesto odgovora radiogramom u Krizni stožer se uru kasnije brzoglasom javio pukovnik Savo Janković iz Mokošice i rekao kako prenosi poruku od VPS Boka po kojoj se Iliriji dopušta izplovljenje za Dubrovnik. Tako sam sinoć u Gružkoj luci, zajedno s Perom Poljanićem, mogao dočekati predsjednika Sabora Žarka Domljana.
Dok smo čekali brod izpričao sam Peru kako sam od doktora Stanislava Radosavljevića dobio pozivza dolazak u Beč.
„Pismo je sjajan znak. Ta škvadra u Austriji nije naivna i zna procjenjivati. Ako su Androsch i njegovi spremni nastaviti razgovore, to je izvrstno za nas. Prije svega što se tiče obstanka. Ako su oni opet spremni trošiti novce u projekte na našemu području, onda su vjerojatno sigurni kako ćemo mi ovdje obstati. Inače bi kontaktirali Beograd. Samo mi je malo neugodno bilo čitati Radosavljevićev poziv jer piše srbski,“ rekao sam Peru.
„To nije bitno. Staško je dobar i drag čovjek. To je jezik koji zna i moraš ga razumjeti. On sigurno nije blizak ovima što nas napadaju,“ odgovorio mi je Pero.
„A što misliš kad bih prihvatio poziv i odputovao,“ upitao sam ga.
„Nemaš se tu što razmišljati. Podji. To bi bilo izvrstno,“ odgovorio mi je.
„Ne znam kako će se to shvatiti. Obitelj mi je u Beču. Ako podjem onda bi ih doveo natrag sa sobom.“
„Samo još jedan razlog više. Nema se tu što krivo shvaćati. Svatko ima pravo na svoju obitelj. Još bolje. Ovako ćeš moći obaviti dvije stvari odjednom. Samo podji,“ nastavio me Pero prijateljski uvjeravati.
U tomu trenutku nam se pridružio Hrvoje Kačić, a brod je upravo pristajao.
Uspeli smo se na brod pokrajnjim stubama i pronašli Žarka Domljana, koji je stajao po strani ne gurajući se sići medju prvima. Nakon što smo se srdačno pozdravili, pristupio nam je kapetan i predložio kratko zadržavanje u salonu na piću, dok se stiska ne razčisti.
Prije nego smo sjeli predstavio nam je čovjeka koji je trebao sjesti s nama.
Činilo se kako nas je sve pogodio grom. Radilo se o majoru JNA, koji je, sukladno sporazumu, bio tu zbog kontrole tereta!
Njegova nazočnost u salonu je u stvari bila izvrstna potvrda kako je doista kontrola JNA samo čisto formalna.
Ipak nismo mogli obuzdati osjećaje. Hrvoje Kačić i ja smo reagirali naglašeno odbijajući sjesti, a Domljan se razjario i naprosto odtjerao majora. Nesretnom kapetanu je oštro prigovorio što mu je gotovo podmetnuo „sjesti sa zločincem“.
Možda nije bilo dobro što smo svi zajedno ovako reagirali, a možda je čak i imalo smisla. Ti ljudi koji dolaze na kontrolu, sad će se vjerojatno još više uplašiti.