K(a)OS - (s)UDBA – Nezamislive pljuske
Srieda 24. srpnja 1991.
Koga se u družtvima najčešće ogovara, ili se o njemu negativno govori? Onoga koga tu nema. Morao sam toga biti sviestan i prihvatiti Lukinu sugestiju, te otići s njim, Perom i Mustačem u Zagreb k Tudjmanu, premda nisam bio pozvan.
S druge strane gledano, donio sam dobru odluku. barem nisam morao sudjelovati u tomu, po Kordinim riečima, mučnomu sastanku. A to što su me malo ogovarali, nije u stvari bitno. Vjerojatno me i ovog trenutka netko ogovara. Tko bi to mogao spriečiti!
Luka Korda me je jutros, nakon jučerašnjeg sastanka kod Tudjmana, odmah nazvao i rekao mi kako bismo se trebali susresti čim je moguće prije. Odgovorio sam mu neka dodje k meni u ured, ako misli dolaziti u Grad. Odgovorio mi je kako je već u Gradu.
- “Dodji onda k meni čim budeš mogao,” rekao sam mu.
Pojavio se nakon pet minuta.
- “Jučer je bilo onako kako sam predvidjao. U stvari još puno gore”, rekao mi je već s vrata. Zatim je sjeo i nastavio:
- “Ante Beljo je snimao cieli sastanak.. Obećao mi je poslati kazetu sa snimkom. Čim stigne kazeta odmah ću ti je donieti. To je bio nevjerojatno težak razgovor. Sramota je to kako su se ponašali Poljanić i Mustač!”. Luka je bio vidno uzrujan.
Zatim je spustio glas i rekao:
“Dogodilo se izim toga nešto doista nevjerojatno. Ne ćeš moći vjerovati!”
Zastao je vrteći glavom.
- “Mislio sam, bi li ti ovo rekao. Ipak ću ti reći. Jednostavno ti to ne mogu prešutjeti.”
- “Dobro, reci konačno”, rekao sam mu pomalo nestrpljivo.
Po Lukinu ponašanju sam vidio kako se u na tomu sastanku kod Predsjednika ništa dobro nije dogodilo. Želio sam saznati o čemu se radi.
- “U redu reći ću ti sve. Ipak ću počet od početka”, rekao je na to Luka. “Ali najbolje ćeš sve saznati kad stigne kazeta od Belja”.
- “Pričaj konačno” rekao sam mu počevši gubiti strpljivost.
- “ Prvo, Pero Poljanić se ponio sramno.”
Poznat mi je Lukin stav prema Peru, ali ranije ga nisam čuo govoriti o njemu na ovakov način.
- “ Zamisli”, nastavio je Luka, “ponašao se poput čovjeka koji nije podpisao ono naše skupno pismo. Umjesto toga je rekao Predsjedniku kako izim četvorice u obćinskom odboru HDZ-a sjede sami kriminalci i šizofreničari. Znaš ti onaj njegov način”.
- “O kojoj se četvorici radi?” upitao sam Luku.
- “To sam mu pitanje i ja postavio pred Predsjednikom, ali nije htio kazati. Ivan Mustač ga je u podpunosti podržao.”
- “Kako si ti na to reagirao?”
- “Tu i počinje problem. Pobjesnio sam, dignuo sam glas i svašta rekao Poljaniću i Mustaču.”
- “To je bilo tvoje pravo. Zbog čega je to bio problem? Oni su rekli svoje mišljenje o obćinskom odboru kojemu si ti na čelu, a ti si imao pravo braniti se. Kako je reagirao Predsjednik?”
- “Da tu, baš tu je i nastao problem”. Luka je opet upadno spustio glas i još se nagnuo prema meni. “Pljusnuo me a ja sam mu vratio”.
Gledao sam ga u čudu. Činilo mi se da nisam dobro čuo ili razumio Lukine rieči.
- “Upravo tako, dobro si čuo. U jednom trenutku me Tudjman pljusnuo, a ja sam mu automatski uzvratio pljusku. Odigralo se to munjevito. Nakon toga je Tudjman stao i rekao mi: Dobro dobro Luka, zaboravimo ovo i zagrlio me. Činilo mi se kako sanjam. Nisam u jednom trenutku bio siguran je li se to zbiljno dogodilo. Drugi nisu stignuli ni reagirati, a kasnije nitko ništa nije komentirao.”
Te pljuske su nešto krajnje nezamislivo, ali se uklapaju i na neki način podcrtavaju kaos u kojemu se nalazimo. Osjećao sam se doista čudno. Kakove su to sve igre? Kamo sve ovo vodi. Čiji su to sve interesi? Čemu sve ove priče i intrige? Nema u svemu ovomu ništa praktično, ništa dobro, ništa konstruktivno. Zar nemamo pametnijega i ozbiljnijega posla nego se prepirati i podmetati jedni drugima, pa čak i pljuskati se medjusobno. A kad to pljuskanje pokreće hrvatski predsjednik, to je doista velika tragedija. Tko je s kim? Tko koga podržava? Tko je Trojanski konj? Naglo sam osjetio neku vrstu izcrpljenosti. Osjećao sam se poput čovjeka na kraju, a ne na početku radnoga dana.
- “Je li bilo rieči o meni?” upitao sam.
- “Ne puno, ali ne dobro. Šarinić te u jednomu trenutku spomenuo, kao glavnoga protivnika marine. Medjutim, o tomu se nije dugo razgovaralo.”
Nevjerojatno. Nakon što je posao s marinom priveden kraju upravo s mojom zaslugom i dalje se spominjem u istomu negativnomu okolju. Možda stoga što sam postignuo ugovor, koji nije po nečijim očekivanjima? Možda stoga što je netko u tomu poslu prošao lošije nego je predvidio?
Luka mi je nastavio pričati detalje sa sastanka u Zagrebu. Izmedju ostalog, po Lukinim riečima, Pero Poljanić je uvjeravao Predsjednika kako je u Dubrovniku sve snažnije dubrovačko autonomaštvo!
- “Čim mi stigne kazeta od Belja, sazvat ću obćinski odbor i klub viećnika HDZ-a, pustit ću im kazetu, a zatim ću pokrenuti postupak Poljanićeve smjene. Ovako se nikako ne može dalje”, rekao je Luka, a iz glasa su mu izbijali odlučnost i srčba.
Ostao sam još neko vrieme bez rieči. Činilo mi se kako sanjam ružan san. Što se to dogodilo s Perom? Kakovo autonomaštvo? Gdje je on to zapazio?
- “ Možda je najbolje sastati se s Perom i izkreno oči u oči pretresti sva ta pitanja. Jer to što si mi izpričao nema veze sa zdravim razumom. Mislim na Pera. Sad ću ga nazvati.”, rekao sam
- “Nema ti smisla pokušavati. Pero je ostao u Zagrebu. Izim toga i kad bi bio tu ne bih prihvatio tvoj priedlog. Jučer mi se definitivno zgadio i ja to moram riešiti. Ti čini što te volja. Nazovi ga razgovaraj, ali ja sam donio odluku.”
Nakon tih rieči Korda se ustao, mahnuo mi rukom i izišao.
Nisam ga pokušao zadržati, premda sam imao osjećaj kako bih mu trebao postaviti još pitanja o tomu sastanku.
Situacije je razvidno sve teža. Neko negdje doista ozbiljno radi na stvaranju kaosa, razsula u hrvatskim redovima. To je činjenica. Od koga sve ovo potiče. Tko vuče konce? Je li Pero aktivan sudionik ovog stvaranja nemira i nesigurnosti ili je pijun u nečijim rukama? Ako ga budem bilo što pitao, po običaju će izbjegavati odgovor. Luka s te strane ima pravo.
Nisam dopustio mislima daljnji razvoj. Okrenuo sam se drugim poslovima i u tomu našao riešenje. Želio sam pobjegnuti od težke zbilje baveći se zbiljnim svakodnevnim problemima! Jer svi drugi problemi doimaju se poput zabave u uzporedbi s ovim intrigama.