Snaga obrazložbe
Četvrtak, 24. siečnja 1991.
Sjedao sam opušteno u predzadnjem redu kina ASloboda@ promatrajui kako Ante Stojan, sukladno mojemu obećanju, danom na predhodnoj sjednici obćinske skupštine, predstavlja opravdanost izgradnje mosta preko Rieke dubrovačke i to mosta s dvije trake, a ne s četiri, kao što zahtievaju neki stanovnici zapadnoga djela obćine Dubrovnik preko svojega stalnoga odvjetnika inženjera Nedjeljka Matušića.
Ciela stvar je prošla gladko. Priča o mostu je, glede obćinske skupštine, za sada završena. Upravo kako sam i predvidio, moja intervencija ovaj put nije bila nuždna.
Most preko Rieke dubrovačke približio bi Dubrovnik zapadu, Metkoviću, Splitu, Zagrebu, Trstu, Beču, za 11 km. Do Splita to je 5% kraće putovanje, do Metkovića 10%, do Stona 20%!
Dakle najvažniji dobitak bi bio približivanje Dubrovačkoga primorja i Pelješca matičnomu gradu. Posebice bi to donielo procvat podru
ju od Zatona do Brsečina. Ta mjesta bi naglo postala dubrovačko predgradje.
Projekt izgradnje mosta je započeo, izgradjeni su prilazi.
Ante Stojan je izvrstno upućen u tu problematiku. Do prije pola godine, odnosno do prihvaćanja mojega poziva i dolazka u Obćinu, radio je na izgradnji toga mosta. Danas je odlično odradio svoju zadaću i tako me je oslobodio jedne krupne brige. A kako tek mora biti zadovoljan upravitelj tvrdke za izgradnju mosta inženjer Ante Domaćin, kojemu je to svojevrstni životni podhvat! Stojan je danas odradio cjelokupni posao za njega, pa Domaćin nije uobće morao izlaziti pred viećnike.
Možda je šteta što do toga nije došlo. Bilo bi zabavno vidjeti kako bi se Domaćin, poznat po svojemu svilenomu i dosta neodredjenomu, podpuno specifičnomu načinu komuniciranja, nosio s nekim goropadnim viećnicima. Ipak kladio bih se i na njegov uzpjeh, premda mi je Stojanov auktoritetni stil prihvatljiviji i primjereniji.
Domaćin je čovjek s puno Autakmica u nogama@. Za vrieme naših komunističkih predhodnika znao je nametnuti svoje ideje. Uzpio je ostvariti osnutak tvrdke za izgradnju mosta, uzpio je postati njezin upravitelj i uzpio je osiguravati pritjecaj novca, s kojim je pored svoje mjesečne plaće i troškova svojega ureda uzpio pokriti i izradu dokumentacije, te započeti izgradnju.
Inženjer Domaćin cielomu poslu je do sad sam odredjivao tempo. Je li mu namiera preklopiti završetak izgradnje mosta sa svojim odlazkom u mirovinu? Bio bi to doista veličanstven početak jedne mirovine.
Ante Domaćin je već desetak godina na čelu tvrdke za izgradnju mosta preko Omble. Svoja ledja je osigurao s osnutkom savjeta za izgradnju mosta kojega imenuje Izvršno vieće obćinske skupštine. Snalažljivi upravitelj je taj savjet redovito uzpievao popuniti s vodeim imenima dubrovačke politike. U slučaju ovoga novoga demokratskoga sastava Izvršnoga vieća osmjehnula mu se sreća. Jedan od najutjecajnijih
lanova Izvršnoga vieća postao je Ante Stojan koji je u ime Instituta Graditeljstva Hrvatske baš bio zaposlen na pripremnim radnjama oko mosta.
Već na samomu početku mandata ovoga Izvršnoga vieća, prošloga ljeta, Stojan mi je bio došao sa zamolbom stavljanja imenovanja novoga savjeta na sjednicu Izvršnoga vieća. Na svoj način se pri tomu smješkao u neprilici, znajui moju nespremnost prihvaćanja bilo kakovih automatizama koji nastavljaju praksu naših predhodnika. Iznenadio se kad sam njegovu zamolbu i listu
lanova savjeta koju je bio donio sa sobom, prihvatio bez prigovora , pri tomu ga oponašajui u smješkanju.
Savjet za izgradnju mosta zasigurno ne može škoditi, pomislio sam te u stvari bio zahvalan Anti što mi je pripremio listu. U svojemu dotadanjem sastavu savjet je imao vodee dubrovačke politi
are, u stvari vodee komuniste koji su se nalazili na mjestima predsjednika ili
lanova Izvršnoga vieća, ili su pak spadali u republičku vrhušku. Sad su te osobe trenutno u političkoj mirovini.
Upitao sam tada Antu je li on sastavio listu članova, ili je to učinio onaj stariji Ante. Stojan mi je, opet smijui se, potvrdio kako je u ovomu slučaju samo poštar. Inženjer Domaćin je pomno birao
lanove savjeta prema njihovomu utjecaju i financijskoj moći, pa je na novoj listi ostao Ivo Pavličević, koji je bio moj predhodnik na mjestu predsjednika Izvršnoga vieća, i koji je u skladu s komunisti
kom brigom o svojim ljudima, tiho zasjeo u naslonjač upravitelja Dubrovačke banke.
Ni na sjednici Izvršnoga vieća nije bilo razprave. Ostavili smo Pavličevića u, njemu sigurno čudnovatomu, družtvu nekih novih ljudi, koji iznikoše iz demokratskih izbora.
Ne volim sam sebe imenovati ni u kakova tiela, ali me Stojan uvjerio kako u ovomu savjetu moram biti po dužnosti, jer su takovi postojei, odnosno ranije doneseni, propisi.
Savjet mosta je doista svojevrstna reprezentacija. Tu su na primjer saborski zastupnik Ka
i, te ministar Kriste, koji su od sebe stvorili svojevrstni snažni dubrovački lobi u Zagrebu.
U zaključku piše kako se radi o savjetu tvrdke za održavanje a ne za izgradnju mosta preko Rieke dubrovačke. Netko je ranije pogriešio naziv ili je pak namieravao istu tvrdku uporabiti i za vodjenje izgradnje, kao i za kasnije održavanje mosta. Nisam se želio, a niti se sad želim baviti nebitnim stvarima glede toga. Most treba
im prije izgraditi. To je bitno i to je doista jedna od dobrih zamisli iz doba komunizma.
I Ante Stojan želi most izgraditi
im prije. Nakon prielazka u Izvršno vieće most mu je ostao neostvarena želja. Sviestan je kako sad može na tomu planu učiniti još puno više nego ranije. Inženjer - politi
ar u stanju je napraviti puno veće zahvate nego inženjer - stručnjak. U rukama prvoga je puno veća moć.
I sam sam sad inženjer - politi
ar, pa mi je kao i Stojanu silno stalo realizirati planove i projekte koji razvidno donose korist obćini Dubrovnik. Pri tomu sam obterećen idejom o potrebi jasnoga definiranja financijske podloge za realizaciju odredjenoga projekta. Štoviše zaokupljen sam s traženjem načina financiranja mimo posezanja u dñepove poreznih obveznika.
Most bi bilo najpravednije izgraditi davanjem koncesije ili uzimanjem zajma na medjunarodnomu tržištu kapitala, a nakon izgradnje omogućiti koncesionaru ili pak odplatitelju zajma - naplatu mostarine sve do izplate investicije. U tomu smislu sam razgovarao s predstavnicima jedne francuzke i jedne američke korporacije. Pri tomu se nisam ni sjetio sazvati sjednicu savjeta mosta, koji je, sudeći prema razdoblju proteknulom od osnivanja, ipak samo jedna alibi ustanova.
Stranci su zainteresirani, ali oklievaju s ponudama baš stoga što se iz samoga Dubrovnika
uju disonantni tonovi, koji paraju osjetljive uši poslovnih ljudi.
Još za vrieme komunističke vladavine čula su se različita mišljenja. Jedni bi željeli zamrznuti Dubrovnik u postojee stanje kombinacije preliepe sustavne izgradnje za vrieme Dubrovačke Republike i ružne, divlje, stihijske i bezdušne izgradnje u novije doba, dakle ta skupina bi željela održati istovremeno postojanje monumentalnosti i bezvriednosti, što je doista čudan ukus.
Drugi bi pak u svojemu prevelikom poletu željeli most s četiri vozne trake!
Oni prvi su u medjuvriemenu podpuno utihnuli, pa tako sad dubrovački most prema zapadu uobće više nema glasne protivnike. Medjutim ovi drugi su evo do danas bili aktivni, premda ih nema puno. Predvodi ih gradjevni inženjer Nedjeljko Matušić.
Nekim Oraščanima, Trstenjanima i Zatonjanima nije dostatna činjenica što e u Grad stizati više nego dvostruko brže. Željeli bi se osigurati daleko u budućnost od mogućeg zagušenja prometa na mostu!
Koliko je to nestvaran zahtjev pokazuju jasne brojke. Most s dvije trake omogućuje prolaz 24000 vozila dnevno, a prosječni dnevni promet izmjeren 1989. godine, bio je svega 3555 vozila, a ljeti maksimalno 7000 vozila. Četverotrakašima nije dostatan most koji može podnieti gotovo četiri puta veći promet od do sad najvećega zabilježenoga. Tvrdoglavo zagovaraju četiri trake premda je ciela Jadranska turisti
ka cesta s obje strane mosta dvotračna.
U svietu su poznati slučajevi izgradnje dvotračnih mostova na četvero tračnim cestama, upravo zbog ciene izgradnje. Četvero tračni most s dvotračnim prilaznim cestama bio bi jedinstven svjetski slučaj.
Ciena dvotračnoga dubrovačkoga mosta trebala bi biti oko 11 milijuna USD. Četvero tračni bi stajao 19 milijuna! Proširenje prilaznih cesta odnosno Jadranske turističke ceste težko bi unakazilo dragocjeni krajolik. Zbog toga je trasa budue autoceste punoga profila i planirana iza brda.
Četverotrakaši uobće ne razmišljaju kako bi se vrieme povrata investicije naplatom mostarine produljilo s desetak na blizu dvadeset godina, što bi vjerojatno strane investitore - koncesionare odvratilo od posla, ili bi pak domae pučanstvo moralo plaćati mostarinu dvostruko dulje.
Zagovarače mosta s četiri trake nije briga ni zbog toga što se ovakov most nalazi u vriedeim prostornim planovima Republike i Obćine, što je ozbiljan dio radova već izveden, što su projekti napravljeni, a s četiri trake bi trebalo krenuti iz početka, odnosno od novih prostornih planova.
Četvero tračni most ne bi zbog statičkih razloga mogao biti visei nego lučni, što bi bitno narušilo vizuru odnosno otvorenost uša Rieke dubrovačke, te smanjilo manevarski prostor brodovima na ulazku u Gruž..
Iznad svega je bitno što izgradnja dvotračnoga mosta može započeti odmah i već 1993. most može biti gotov.
Nisu ovo svi argumenti u korist dvotračnoga mosta. Ima ih još. Za četiri trake pak nema baš niti jedne prave obrazložbe. Ipak obćinska skupština je tražila razpravu jer je inženjer Matušić, obćinski viećnik, razpravu potaknuo. Razprave nisu bezplatne, pa je ovo primjer nebrige u tomu smislu.
Medjutim, možda je bilo dobro do kraja razčistiti sve dvojbe prije nastavka izgradnje. Demokracija traži svoje.
Na predhodnoj skupštini je bilo došlo do neugodnih verbalnih sukoba u svezi s mostom. Ante Stojan je Matušića javno nazvao nekompetentnim i spomenuo kako je to
no prije godinu dana bivša, komunisti
ka skupština u kojoj je takodjer Matušić bio viećnik, usvojila dvotračnu inačicu mosta s jednim, odnosno s Matušićevim glasom protiv.
Stojanovo spominjanje bivše obćinske skupštine, Matušiću je priskrbilo neočekivanoga saveznika. Ivo Grgurević, kojemu sve iz vriemena komunizma djeluje kao biku crvena krpa, skočio je za govornicu i zagrmio kako „ova skupština nije tu zbog kontinuiteta nego zbog izpravaka zabluda, pogriešaka i propusta što su je činili naši predhodnici, sve na štetu ovog kraja“.
Kako bih izbjegnuo daljnje zaoštravanje, te skinuo definitivno razpravu o mostu sa skupštinskih razporeda, javio sam se tada za rieč i za sliedeu sjednicu skupštine obećao pripremiti prezentaciju u kojoj e biti odklonjene bilo kakove dvojbe. Tomu je Slobodna Dalmacija posvetila obširan sastavak. Odmah po završetku te sjednice rekao sam Stojanu neka napravi uzporednu razčlanbu, te je na skupštini prezentira uz pomoć projektora i folija. On je to prihvatio bez primjedbe.
Danas su javni zagovornik širokoga četvero tračnoga mosta Nedjeljko Matušić i oni malobrojni koji ga tiho podupiru, barem iz razloga što vole biti protiv, javno svladani s obrazložbama, čvrstim obrazložbama. Snagom argumenata, a ne s argumentom snage. To je ono što posebice veseli.
Ova razprava je sve u svemu bila iznimno vriedna.
Most sad više uobće nema protivnike, barem ne otvorene. A način sučeljavanja mišljenja je još jedan važan most. Most prema budućnosti razprave.
O javnim projektima treba razpravljati javno, a svaka razprava prestaje kod jasnoga prevladavanja jednoga od konkurentnih koncepta.
Razpravu zatim zamjenjuje ostvarba.