Proslov medjumrežnomu izdanju
“Even if you are a minority of one, the truth is the truth.” - Mahatma Gandhi.
Sjećanja na dogodjaje s početka devedesetih godina dvadesetog stoljeća na dubrovačkom području izranjaju svake godine od tog vrjemena dalje. Sjećaju se i prisjećaju različiti ljudi, različite osobe, civili, vojnici, oni koji su bili tu i oni koji su sve promatrali iz sigurne udaljenosti, oni koji su sami nešto doživjeli i oni koji prepričavaju ono što su čuli od drugih. Uočljiv je paradox kako medije, a na taj način i javnost, jer pojam javnosti sve više postaje istoznačnicom pojmu mediji, istina koja bi se mogla čuti i saznati iz bez sumnje najmjerodavnijega izvora - jednostavno ne zanima. Taj izvor je sam vrh vlasti u tadašnjoj dubrovačkoj obćini. Razlog je u biti dosta jednostavan. Počevši od tih vrjemena dalje, pokušava se izkonstruirati lažna istina o tadašnjim dogodjajima u cilju promičbe osoba i skupina, čija bi uloga inače ostala u dubokoj sjeni. Nije riedkost kako stablo koje čini sjenu – bude posječeno. Kad je u pitanju sječa istine,u cilju iznošenja laži na svjetlo dana, nije nuždno uporabiti pilu, nego se osoba koja zna istinu jednostavno medijski izolira od javnosti, a izvrstan i učinkovit dodatak toj metodi je diskreditiranje te osobe iznošenjem u javnost neistinitih priča u svezi s njom. Ta dodatna metoda je izuzetno učinkovita u početku borbe za laž, ali dugoročno je izolacija i nespominjanje najučinkovitija. Izmišljotine, laži i poluistine na taj način dobiju velike i široke mogućnosti, p a s vrjemenom bujaju i poprimaju nevjerojatne razmjere.
U ne tako davnoj prošlosti bilo bi nemoguće oduprieti se toj sustavnoj i svestranoj blokadi. To je poglavito težko intelektualcu i stručnjaku, kojemu je, u cilju ostvarivanja podpune blokade, spriečena svaka mogućnost zaposlenja i zarade, pa mu je preostao samo težki fizički rad, kako bi preživio. Krug se na taj način zatvorio. Osoba bez sredstava i utjecaja nije zanimljiva javnosti. A sve kad bi i bila zanimljiva, do javnosti joj je zapriečen put.
Srećom u medjuvrjemenu je stasalo Medjumrežje, što je bitno otežalo kontrolu i blokadu istine. To je osobito slučaj u demokratskim državama, u čiji krug se evo, hvala Bogu, uključila Hrvatska . Blokada Medjumrežja je težka zadaća koju, uz neka dodatna pomagala, poput ubojstava i zatvaranja, danas obavljaju samovlastni režimi, kojih je, na žalost, u svietu ostao znatan broj. Ipak i tamo je blokada samo djelomice uzpješna. Nemoguće je u podpunosti zauzeti i blokirati nešto što je u biti bezkonačno. Zahvaljujući Medjumrežju, poglavito u slobodnim i demokratskim državama u koju hrvatski domoljubi s ponosom i srećom u duši uvrštavaju svoju domovinu, stvoren je prostor za objavu sjećanja, zaključaka, mišljenja i istina i od strane slabih i nemoćnih, marginaliziranih i blokiranih. Uz odredjeni osobni trud imaju mogućnost proširiti svoju istinu “urbi et orbi”.
A kad je u pitanju vjerodostojnost, Mahatma Ghandi je davno nadahnuto izrekao sjajnu definiciju, citiranu na početku. Čak i kad je čovjek potpuno sam sa svojom istinom, istina koju iznosi ima vriednost istine. A kad tu svoju istinu podkriepi dokumentima i nadnevcima, i kad ona u podpunosti proizlazi iz njegova vlastitoga izkustva, možda je prihvati još po netko. Na taj način istina ostaje občuvana. Barem kroz neko vrieme.
Sjećanja na dogodjaje s početka devedesetih godina dvadesetog stoljeća na dubrovačkom području izranjaju svake godine od tog vrjemena dalje. Sjećaju se i prisjećaju različiti ljudi, različite osobe, civili, vojnici, oni koji su bili tu i oni koji su sve promatrali iz sigurne udaljenosti, oni koji su sami nešto doživjeli i oni koji prepričavaju ono što su čuli od drugih. Uočljiv je paradox kako medije, a na taj način i javnost, jer pojam javnosti sve više postaje istoznačnicom pojmu mediji, istina koja bi se mogla čuti i saznati iz bez sumnje najmjerodavnijega izvora - jednostavno ne zanima. Taj izvor je sam vrh vlasti u tadašnjoj dubrovačkoj obćini. Razlog je u biti dosta jednostavan. Počevši od tih vrjemena dalje, pokušava se izkonstruirati lažna istina o tadašnjim dogodjajima u cilju promičbe osoba i skupina, čija bi uloga inače ostala u dubokoj sjeni. Nije riedkost kako stablo koje čini sjenu – bude posječeno. Kad je u pitanju sječa istine,u cilju iznošenja laži na svjetlo dana, nije nuždno uporabiti pilu, nego se osoba koja zna istinu jednostavno medijski izolira od javnosti, a izvrstan i učinkovit dodatak toj metodi je diskreditiranje te osobe iznošenjem u javnost neistinitih priča u svezi s njom. Ta dodatna metoda je izuzetno učinkovita u početku borbe za laž, ali dugoročno je izolacija i nespominjanje najučinkovitija. Izmišljotine, laži i poluistine na taj način dobiju velike i široke mogućnosti, p a s vrjemenom bujaju i poprimaju nevjerojatne razmjere.
U ne tako davnoj prošlosti bilo bi nemoguće oduprieti se toj sustavnoj i svestranoj blokadi. To je poglavito težko intelektualcu i stručnjaku, kojemu je, u cilju ostvarivanja podpune blokade, spriečena svaka mogućnost zaposlenja i zarade, pa mu je preostao samo težki fizički rad, kako bi preživio. Krug se na taj način zatvorio. Osoba bez sredstava i utjecaja nije zanimljiva javnosti. A sve kad bi i bila zanimljiva, do javnosti joj je zapriečen put.
Srećom u medjuvrjemenu je stasalo Medjumrežje, što je bitno otežalo kontrolu i blokadu istine. To je osobito slučaj u demokratskim državama, u čiji krug se evo, hvala Bogu, uključila Hrvatska . Blokada Medjumrežja je težka zadaća koju, uz neka dodatna pomagala, poput ubojstava i zatvaranja, danas obavljaju samovlastni režimi, kojih je, na žalost, u svietu ostao znatan broj. Ipak i tamo je blokada samo djelomice uzpješna. Nemoguće je u podpunosti zauzeti i blokirati nešto što je u biti bezkonačno. Zahvaljujući Medjumrežju, poglavito u slobodnim i demokratskim državama u koju hrvatski domoljubi s ponosom i srećom u duši uvrštavaju svoju domovinu, stvoren je prostor za objavu sjećanja, zaključaka, mišljenja i istina i od strane slabih i nemoćnih, marginaliziranih i blokiranih. Uz odredjeni osobni trud imaju mogućnost proširiti svoju istinu “urbi et orbi”.
A kad je u pitanju vjerodostojnost, Mahatma Ghandi je davno nadahnuto izrekao sjajnu definiciju, citiranu na početku. Čak i kad je čovjek potpuno sam sa svojom istinom, istina koju iznosi ima vriednost istine. A kad tu svoju istinu podkriepi dokumentima i nadnevcima, i kad ona u podpunosti proizlazi iz njegova vlastitoga izkustva, možda je prihvati još po netko. Na taj način istina ostaje občuvana. Barem kroz neko vrieme.