Grb umjesto Tita (3)
“Bio sam ovdje i ranije, ali sad vidim ozbiljnu promjenu,” rekao mi je upirući pogled u hrvatsku zastavicu i nadpis HVALA VAM ŠTO NE PUŠITE, koji se nalaze na sredini stola. Uz skidanje Titove slike, to je jedna od prvih vizualnih manifestacija nastalih promjena. Obavio sam to u prva dva dana. Dapače nadpise i zastavice sam postavio i u Malu viećnicu, a kad sam jedan nadpis dao Peru Poljaniću, oduševljeno ga je prihvatio. Izpričao mi je kako je bio veliki pušač, a uz to je uživao u hrani i piću, te tako "zaradio" suženje dotoka krvi u srdce. Opisao mi je, dapače nacrtao na koji je način došlo do suženja srdčane žile koja je morala biti proširena s kirurškim zahvatom. Pero je nakon te operacije prešao na posve drugi način prehrane, a uz to ne pije alkohol, a sram ga je vrjemena kad je pušio. Poput mene gdje god može kori ljude zbog pušenja i dokazuje im štetnost po njih i okolinu. Glede pušenja i Titovih slika Pero i ja se izvrstno slažemo. Daj nam Bože što je moguće više takovih naših sličnosti t
“Izpričali su Vam o meni, zar ne,” rekao mi je gospar Kukuljica smiešeći se i dalje.
“Tajnice su mi naznačile kako ste i prije ovdje dolazili na razgovor. To je sve što znam,” odgovorio sam mu.
Izpričao mi je kako su izvjestni Prkić i Puljizević u Zatonu na samoj obali, u zaštićenomu pomorskomu pojasu izgradili bez dopustnice dvije velike kuće, što pak neobično smeta Kukuljičinoj kući odnosno njegovom posjedu. Kukuljica kao značajnu spominje činjenicu što je taj Puljizević zet Iva Bana, koji je ravnatelj Zavoda za prostorno planiranje.
Rekao sam Kukuljici kako bi on svoju priču trebao izpričati obćinskim gradjevnim inšpektorima, a on mi je odgovorio kako je to do sad učinio već puno puta.
“Sve je to povezano, i svi oni isti su još tamo. Samo ste Vi novi, pa sam odmah došao k vama,” rekao mi je Kukuljica..
Gledao me kako zapisujem njegovu priču u rokovnik.
“Znam kako Vam je. U velikoj ste stiski. Ne očekujem od Vas trenutnu reakciju. Samo sam Vas došao informirati. Medjutim, ako prodje puno vrjemena i ništa se ne dogodi, sjedat ću Vam za vratom kao i Vašim predhodnicima,” rekao mi je opraštajući se od mene.
Bilo je šest sati poslije podne, kad je tajnica ušla i rekla mi kako je Kukuljica zadnji današnji posjetitelj. S olakšanjem sam zaklopio rokovnik u kojemu je ostalo zapisano desetak razgovora. Vladimir Kljajić, diplomirani ekonomist iz Osieka, koji je s četiri i pol godine radnoga staža stigao do mjesta voditelja razreza poreza u Obćinskoj upravi prihoda, tuži se jer je tek na 77 mjestu obćinske stanbene liste, doktor Kolić, se nada otvoriti ordinaciju u kojoj bi obavljao ambulantne operacije.....
Koliko je ovakovih priča, koliko ljudskih sudbina, koliko toga ću morati slušati,
Još više me brine dugačka lista velikih, bitnih obćinskih problema, koje treba riešiti ili rješavati. Najznačajniji medju njima su već započeti infrastrukturni objekti, kao most preko Rieke dubrovačke, vodovod za Elafite i Mljet, vodovod i kanalizacija Župe dubrovačke, nova bolnica, novo groblje itd. Golemi su to projekti, a svi stoje na mjestu i ne razviajaju se dalje. Nemaju definirane izvore financiranja, ali to nije njihov jedini problem. Svi ti projekti imaju svoja upravna tiela, koja su naviknulala uzkladjivati tempo gradnje s mišljenjem i uputama “odozgor”. Sad je odjednom nestao Komitet, ustaljene veze su popucale, očekuje se uzpostava nekakovog novog sustava subordinacije.
Sastavio sam listu problema koju svakodnevno pregledavam i dopunjavam. Divlja gradnja cvjeta, a postojeći inšpekcijski mehanizmi je ne zaustavljaju. Dosta je neriešenih socialnih slučajeva, postoje nekakove stanbene liste, koje čekaju svoju sudbinu u novom uztroju. Boračka organizacija nastoji održati privilegije, koje uživa od završetka drugoga svjetskog rata. Naravno u njoj su samo oni koji su se u ratu (ili pred kraj rata) svrstali na komunističku stranu. A gdje su prava onih koji su se u drugomu svjetskom ratu borili pod hrvatskim grbom? Takovi to nisu smjeli niti spominjati, a kamoli tražiti bilo kakove prednosti. To je bilo razumljivo i prirodno u Jugoslaviji, ali sad, kad se Hrvatska ponovno diže iz pepela, treba promieniti razvidnu nelogičnost postojanja privilegija za samo jednu vrstu ratnih veterana i to baš onu koja se borila protiv Hrvatske! Koliko se ta gruba nelogičnost može izpraviti na obćinskoj razini? Treba to izpitati i učiniti najviše što se može.
Kulturni djelatnici očekuju dotacije na koje su naviknuli.
Školski nastavnici su zbunjeni, jer ujesen očekuju nove sadržaje pa i načine nastave, a za to bi se trebali pripremiti. Vjerojatno će zbog kratkoće vrjemena ponešto improvizirati. Koliko se tu može i smije uraditi na obćinskoj razini? Malo na sadržajima nastave, jer to treba biti definirano na republičkoj razini. Nešto više u uzpostavi prikladnije mreže škola, i odabiru inventivnih ravnatelja, s potrebitim pozitivnim stavom prema obrazovnim potrebama učenika u novom višestranačkom, slobodnom sustavu…
Popis dvojbi, nelogičnosti, nepravdi, nedostataka novaca, nedostataka resursa, starih shema, svakim danom sve je dulji. Na popisu se nalaze teme koje su izuzetno bitne pa ih sve više držim u glavi i to me dosta obterećuje. Inače prokušana tehnika odterećivanja mozga zapisivanjem, jednostavno nije dovoljno učinkovita. Jedino prava mogućnost za postizanje olakšanja je skraćivanje liste kroz rješavanje pojedinih zapisanih problema, a to zahtieva neodgodivo donošenje odluka različitih težina.
Donositi odluke je pak iznimno težko. Ako se zasnivaju na postojećoj zakonskoj regulativi, onda se nadvija opasnost nastavka puta kojim su išli naši predhodnici, a to bi svakako trebalo izbjeći. Odluke neutemeljene u propisima, izložene su mogućnostima sudskog poništavanja. Ipak od svega je najgore odgadjati donošenje odluka. Treba se za svaku odluku dobro pripremiti, a zatim je donieti uz uporište u kombinaciji savjesti i propisa. Treba izdržati razdoblje do donošenja zakonskih i drugih propisa, sukladnih s razvienim zapadnim zemljama u čiji krug konačno imamo prigodu ući.